there are two kinds of secrets: those we hide from others & those we hide from ourselves...

Komplicirano. Prvo na što pomislim kad čujem ovu riječ jest ljubav, zaljubljenost. Jer takve stvari i jesu komplicirane, barem kod mene. Nije da se žalim na svoj ljubavni život sada ili tako nešto. Jednostavno velim da je za mene to komplicirano. Evo na primjer: kad nađem nekog dečka koji mi se sviđa, nazovimo ga On. U početku mi je uvijek odlično s njim kad se nađemo na partijama, ili u istom kafiću, ili u vlaku. Željela bih što više vremena provoditi s Njim. Zbog tog bezbrižnog dopisivanja i razgovaranja uvijek se zapitam da li On uopće želi nešto sa mnom. I zbog toga mi se još više svidi, jer ne znam što misli o meni. Nakon toga, ako se slučajno On počinje zagrijavati na mene, i kad počinjemo izlaziti i bez društva zapitam se da li ja uopće želim nešto s njim, iako sam nekoliko dana prije bila uvjerena da želim. Kad me On poljubio, kad je rekao da želi pokušati sa mnom, kad sam shvatila da ga imam, kad me pogledao s očima punim nade, kad sam shvatila da će za mene učiniti sve što želim shvatila sam također i to da ne želim takvu vezu. Da je takva veza dosadna, brzo mi dosadi. Nije stvar o tome tko je doista On, već o tome što sam dobila ono što sam željela. Dobila sam priliku kod Njega. I nakon te prilike, shvatila sam da ne želim nastaviti ona dopisivanja, razgovore. Da ne trebam više samu sebe mučiti da li Mu je stalo do mene, ili nije. Jer znam da je. Možda sam u početku bila previše luda za Njim, pa mi je zbog toga brzo dosadio. Ne znam. Ovakva mi se priča stalno ponavlja, samo je osoba koju smo nazvali On mijenja. Vjerojatno ovaj tekst zvuči jako sebično i glupo, bez ikakve logike pa ga iz tog razloga ni neću čitati da ga popravim. U mojoj je glavi bio točno takav i imao mi je smisla. Mislim da treba slijedeća osoba On biti poput mene, da shvatim, da vidim kako je to imati osjećaj da si siguran i voljen od osobe kojoj ćeš dosaditi. Trenutačno tražim takvu osobu. :D

Ovog ljeta donijela sam puno važnih odluka koje želim početi ostvarivati od početka školske godine. Donošenje tih odluka ne znači da ću ih i ispuniti. Jednostavno se bolje osjećam kad znam da su te odluke zapisane, i da ne moram razmišljati o njima. Već samo pogledam na taj popis. Kroz ljeto nikad ne donosim nikakve odluke, već samo odmaram od svega, uživam i partijam. Tome uglavnom i služe praznici. Iako je većini, kao i meni, skoro svaki dan jednak nikad mi ne dosadi. Ne dosade mi jutarnje kave svaki dan kod druge osobe. Ne dosadi mi kupanje u bazenu i sunčanje popodne. Ne dosadi mi igranje košarke ili odbojke nakon čega nemam volje ni za što. Ne dosade mi dogovaranja i svađe vezane uz mjesto gdje ćemo biti, iako već svi otprilike znamo gdje ćemo završiti. Također mi ne dosade ni stalna opijanja i opijanja s društvom, da nema njih ne bih imala takvu kondiciju u ispijanju :)

Ponekad razmišljam o tome je li pametno svaki dan praznika potrošiti tako? Ponekad mislim da nije pametno, da je to glupo, previše rutinski, stalno isto. Ali tada se sjetim svih tih osoba, svih tih razgovora u trijeznom, te u alkoholiziranom stanju. Da, mislim da je pametno tako potrošiti praznike. Uvijek znam da su osobe koje želim vidjeti na istom mjestu, da neće otići, da će tamo biti za mene. :)